Kućica za igru
Marko Friščić, mag.ing.arh.
DJECA I ARHITEKTURA
Iz jednostavne želje investitora da dizajniramo dvorišnu kućicu za igru djece proizašlo je preispitivanje načina na koji djeca doživljavaju prostor i arhitekturu, ali i samih oblikovnih i konceptualnih ograničenja u projektiranju ovako elementarnih arhitektonskih tipova.
Kako se arhitektura doživljava kretanjem, arhitektonskom promenadom, tako je za prvi susret djeteta s arhitekturom u malom važno da ona sadržava što više različitih smjerova i načina kretanja koji otvaraju nove doživljaje i poglede. Penjačka stijena, uže, stube i tobogan tek su konvencionalne metode, a pravo istraživanje je prepušteno djetetu. Tektoničnost kućice koristan je alat za učenje o konstrukciji, a varijabilni tretman vanjskih ploha podloga za razumijevanje oblikovnih kvaliteta materijala, proporcije, igre svjetla i sjene…
